Kad kupac nije fizička osoba nego tvrtka ili obrt, obično treba račun s podacima svoje firme (naziv i OIB) da bi ga mogao proknjižiti kao poslovni trošak — takozvani R1 račun. WebShopHR te podatke skuplja na naplati i uz ručne narudžbe, prikazuje ih uz narudžbu i uključuje u export.
Na blagajni kupac ima kvačicu "Traži R1 račun". Kad je uključi, otvaraju se dva polja:
OIB se provjerava odmah — mora imati točno 11 znamenki. Ako kupac upiše nešto krivo (prekratak OIB, slova, tipfeler), naplata javlja grešku i ne propušta narudžbu dok se ne ispravi, pa u sustav ne uđe neispravan OIB.
R1 je neovisan o načinu plaćanja — kupac ga može zatražiti uz pouzeće, virman ili kartično plaćanje jednako.
Kad narudžbu unosiš ručno (telefonska ili WhatsApp narudžba — vidi Narudžbe), isti R1 podaci su dostupni i tebi. Na dijalogu nove narudžbe uključi prekidač "Traži R1 račun" pa upiši tvrtku i OIB.
Ovdje je provjera OIB-a stroža nego na dućanu: uz duljinu od 11 znamenki provjerava se i kontrolna znamenka (službeni ISO 7064 MOD 11,10 algoritam, isti koji koristi i porezna) — tako telefonske narudžbe ne završe s besmislenim, ali "naizgled ispravnim" OIB-om.
U popisu narudžbi u CMS-u narudžbe s traženim R1 računom nose oznaku (chip "R1 račun") u zasebnom stupcu — prelaskom miša preko oznake vidiš naziv tvrtke i OIB, bez otvaranja narudžbe. Narudžbe bez R1 zahtjeva taj stupac ostavljaju prazan.
Tako na prvi pogled znaš kojim narudžbama treba izdati račun na tvrtku, a kojima obični račun na fizičku osobu.
R1 podaci su dio exporta narudžbi — u
orders.csv (CSV export) svaka narudžba ima stupce r1, r1_company
i r1_oib. Zgodno kad račune izdaješ u vanjskom knjigovodstvenom
programu ili trebaš popis svih poslovnih kupaca.
Ako trgovina automatski fiskalizira narudžbe kroz Arges (vidi Fiskalizacija), tvrtka i OIB s R1 narudžbe idu na fiskalizirani račun — kod R1 narudžbe kupac je poslovni subjekt s OIB-om, a ne fizička osoba.